• Uloga rane socijalizacije i samopoštovanja u odnosu korištenja internetskih društvenih mreža i zadovoljstva tjelesnim izgledom kod adolescentica
    Ana Ciprić, Ivan Landripet
  • Veze između prihvaćanja mitova o silovanju, neoseksizma te uporabe pornografije i drugih seksualiziranih medija među zagrebačkim adolescentima
    Ksenija Klasnić
  • Je li korištenje seksualno eksplicitnih medijskih sadržaja povezano s akademskim uspjehom? Rezultati longitudinalne studije adolescenata
    Sandra Šević, Jasmina Mehulić, Aleksandar Štulhofer
  • Pornografija, rizično seksualno ponašanje i socioekonomski status: longitudinalna studija adolescenata
    Goran Koletić

Uloga rane socijalizacije i samopoštovanja u odnosu korištenja internetskih društvenih mreža i zadovoljstva tjelesnim izgledom kod adolescentica

Ana Ciprić, Ivan Landripet

Domaća i inozemna istraživanja konzistentno upućuju na povezanost izloženosti medijskim sadržajima i nezadovoljstva tjelesnim izgledom među mlađom ženskom populacijom. Zbog njene učestalosti, na tu se pojavu istraživači referiraju kao na „normativno“ nezadovoljstvo, a negativne psihosocijalne posljedice nezadovoljstva tjelesnim izgledom dalekosežne su i mogu utjecati na cjelokupni život osobe. Pretpostavlja se i empirijski potvrđuje da su žene i djevojčice u medijskim sadržajima češće definirane i tretirane u terminima tijela od dječaka i muškaraca. U literaturi se u koncipiranju tog fenomena uglavnom polazi od sociokulturnog modela, koji se temelji na postavci o društvenim, najčešće nedostižnim, normama tjelesnog izgleda kao ishodištu objektivizirajućeg pogleda na vlastito tijelo te njihovu reproduciranju putem masovnih medija. Rodna nejednakost tradicionalno je prisutna u modeliranju društvenih uloga i očekivanja, pri čemu kulturne norme suvremenih zapadnih društava podržavaju objektivizirajući pogled na žensko tijelo. Pojedinci medijski posredovane društvene norme procesom internalizacije usvajaju kao svoje osobne te na njima temelje vlastito vrednovanje. Izravna posljedica objektivizacije jest definiranje vlastite vrijednosti pretežno u terminima izvanjskog izgleda, koja se manifestira preokupiranošću vlastitim izgledom (samonadzor) i očituje slabijom uspješnošću kognitivnih i tjelesnih izvedbi u mlađoj ženskoj populaciji. U novijim radovima pažnja se sve više skreće na nužnost proširivanja poimanja medijskog utjecaja s konvencionalnih medija na internetske društvene mreže, koje za mlađe generacije postaju sve učestaliji generator medijskih poruka, ali i komunikacijsko sredstvo samopromocije te primanja povratnih informacija o vlastitom izgledu i aktivnostima. U ovom je istraživanju testiran model odnosa nekih od temeljnih dimenzija razvoja nezadovoljstva vlastitim tjelesnim izgledom (obiteljska socijalizacija, samopoštovanje, internetske društvene mreže, samonadzor i zadovoljstvo izgledom) u nastojanju da se identificiraju mogući protektivni faktori te proširi primjena sociokulturnog modela na novi, virtualni, oblik komunikacije i prenošenja medijskih sadržaja. Podaci su prikupljeni 2015. godine internetskim anketnim istraživanjem u sklopu projekta 9221 Hrvatske zaklade za znanost „Prospective Biopsychosocial Study of the Effects of Sexually Explicit Material on Young People ‘s Sexual Socialization and Health”. Analize su temeljene na uzorku 1.301 učenice drugih razreda srednjih škola u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Rezultati podupiru postavke sociokulturnog modela primijenjenog na analizu utjecaja internetskih društvenih mreža. Njihova se upotreba pokazala povezanom s nezadovoljstvom tjelesnim izgledom posredstvom internalizacije ideala tjelesnog izgleda. Pokazalo se i da je odnos između internalizacije i zadovoljstva tjelesnim izgledom djelomično posredovan samonadzorom, što je u skladu s pretpostavkama teorije objektivizacije. Nije potvrđen moderatorski utjecaj samopoštovanja na odnos između  internalizacije ideala tjelesnog izgleda i zadovoljstva vlastitim izgledom, ali se samopoštovanje pokazalo izravno povezanim sa zadovoljstvom vlastitim izgledom. Taj nalaz sugerira protektivnu ulogu obiteljske socijalizacije u izgradnji zadovoljstva vlastitim izgledom kroz djelovanje rane socijalizacije na stupanj samopoštovanja adolescentica. Praktična se primjena ostvarenih uvida očituje u mogućnosti njihova integriranja u školske i izvanškolske programe medijske pismenosti, osobito u dijelu usmjerenom na prevenciju štetnih posljedica medijske idealizacije tjelesnog izgleda i naglašavanja njegove važnosti.

 

Veze između prihvaćanja mitova o silovanju, neoseksizma te uporabe pornografije i drugih seksualiziranih medija među zagrebačkim adolescentima

Ksenija Klasnić

Mitovi o silovanju su predrasudna, stereotipna ili lažna uvjerenja o činu, žrtvama i počiniteljima silovanja koja sudjeluju u stvaranju neprijateljske klime prema žrtvama silovanja (Burt, 1980:217). Možemo ih definirati i kao kulturno situirane i društveno naučene ideologije koje opravdavaju nasilje nad ženama i zagovaraju žensku odgovornost za njihovu seksualnu viktimizaciju (Demig et al., 2013:467).

Nedavni medijski napisi o Barometrovom istraživanju iz 2016. godine koje je pokazalo da čak 37% građana RH silovanje smatra opravdanim barem u jednoj od devet ponuđenih situacija (kao što su npr. konzumacija alkohola, nošenje provokativne odjeće, odlazak u stan počinitelja i sl.), aktualiziralo je temu prihvaćanja mitova o silovanju u hrvatskom društvu. Formiraju li se takvi stavovi već u adolescentskoj dobi i što ih uzrokuje? Brojne medijske senzacionalističke i stereotipne reprezentacije silovanja, ali i scene nasilnih seksualnih odnosa u različitim pornografskim sadržajima izdvajaju se kao potencijalno plauzibilni odgovori. Još je Burt (1980) konceptualno uspostavila i empirijski potvrdila medijacijski efekt stereotipnih rodnih uloga (indikatora tradicionalnog seksizma) na mitove o silovanju. S obzirom da se u ovoj studiji bavimo adolescentima, umjesto indikatora tradicionalnog, koristimo indikatore modernog, tj. neoseksizma.

Cilj je ovog izlaganja utvrditi stupanj vjerovanja zagrebačkih srednjoškolaca u mitove o silovanju i njihovu sklonost neoseksističkim uvjerenjima, kao i provjeriti može li se vjerovanje mladića i djevojaka u mitove o silovanju protumačiti njihovim neoseksističkim uvjerenjima, učestalošću konzumacije pornografije i drugih seksualiziranih medija. Analizirani podaci prikupljeni su metodom ankete u sklopu projekta Prospective Biopsychosocial Study of the Effects of Sexually Explicit Material on Young People’s Sexual Socialization and Health, u tri vala longitudinalnog istraživanja.

Deskriptivna analiza odgovora na šest mjerenih mitova o silovanju pokazuje da gotovo 30% ispitanih adolescenata smatra da kada djevojke hodaju bez grudnjaka, u mini suknjama ili uskim majicama, same izazivaju nevolje, dok više od četvrtine ispitanih adolescenata (27,3%) misle da bi stupanj u kojem se žena odupirala trebao biti temeljni faktor u procjeni je li bila riječ o silovanju ili ne. Mladići u većoj mjeri od djevojaka prihvaćaju mit da se muškarca koji je ženu prisilo na seks donekle može opravdati ako je s njom već imao seksualne odnose te da je u većini slučajeva silovanja žrtva lakog morala.

Odnos između vjerovanja u mitove o silovanju, sklonosti neoseksizmu te učestalosti konzumacije medijskih sadržaja i pornografije analiziran je primjernom multigrupnog modeliranja (po spolu) strukturalnim jednadžbama (SEM) na uzorku veličine 462 sudionika (od čega 29% mladića). Početna pretpostavka o medijacijskom efektu neoseksizma na odnos između učestalosti konzumacije medija i pornografije te vjerovanja u mitove o silovanju nije potvrđena. Utvrđeni su, međutim, različiti obrasci povezanosti ovih konstrukata s obzirom na spol. Kod mladića postoji pozitivna povezanost između učestalosti gledanja filmova i serija s neoseksizmom, no njihovo prihvaćanje mitova o silovanju nije povezano niti s neoseksizmom niti s konzumacijom medija i pornografije. Kod djevojaka je prihvaćanje mitova o silovanju pozitivno povezano s neoseksizmom, a negativno s upotrebom pornografije.

Možemo zaključiti da među zagrebačkim adolescentima postoji spolno-specifična longitudinalna povezanost konzumacije medija i pornografije s neoseksističkim stavovima i prihvaćanjem mitova o silovanju, no mehanizam te povezanosti ostaje nepoznat.

 

Je li korištenje seksualno eksplicitnih medijskih sadržaja povezano s akademskim uspjehom? Rezultati longitudinalne studije adolescenata

Sandra Šević, Jasmina Mehulić, Aleksandar Štulhofer

S prepoznavanjem važnosti adolescencije kao razvojnog perioda koji može imati utjecaj na kasnije osobno, interpersonalno i socijalno zdravlje, u posljednjih se trideset godina u društvenim znanostima u velikoj mjeri povećava interes za istraživanjima adolescenata. Budući da je adolescencija također i period otkrivanja i istraživanja seksualnosti, nije iznenađujuće da je mnogo istraživača svoj fokus u velikoj mjeri usmjerilo na problematična ponašanja i negativne posljedice ranog, ili neodgovornog, pristupa vlastitoj seksualnosti. Kao mogući kontekst razumijevanja i definiranja seksualnosti u literaturi je predložena i izloženost seksualno eksplicitnim medijskim sadržajima (SEM), a s dostupnošću primarno internetske pornografije rasla je i zabrinutost oko potencijalnih negativnih efekata izloženosti SEM. Premda je u većini dostupnih studija istraživana uloga upotrebe SEM u seksualnom ponašanju (npr., u ranom stupanju u seksualni odnos ili u seksualnoj agresiji), grupa istraživača je nedavno upozorila i na direktnu povezanost učestalosti korištenja SEM i lošijeg akademskog uspjeha belgijskih učenika u dobi između 12 i 15 godina, objašnjavajući dobiveni rezultat nedostatkom vremena za učenje uslijed korištenja SEM, kognitivnom apsorpcijom te uzbuđenjem čiji bi efekt mogao nadilaziti isključivo seksualne aspekte života. U model je uvršteno i obrazovanje roditelja, kao približna kontrola utjecaja obiteljskog socio-ekonomskog statusa (i s njime povezanog kulturnog kapitala) na školski uspjeh njihove djece (Beyens, Vandenbosch, & Eggermont, 2015). Osim što je važan za osobno zadovoljstvo, akademski je uspjeh prepoznat i kao protektivni faktor u rizičnom i anti-socijalnom ponašanju. Iz ovog je razloga stabilnost negativne povezanosti između SEM i akademskog uspjeha nužno provjeriti i u kros-kulturalnoj perspektivi.

Imajući u vidu nalaze belgijske longitudinalne studije, cilj ove studije jest provjeriti nalaz o negativnoj povezanosti SEM i akademskog uspjeha koristeći longitudinalne uzorke zagrebačkih i riječkih srednjoškolaca. Podaci, izmjereni u dvije vremenske točke unutar 12-mjesečnog vremenskog intervala, prikupljeni su u sklopu longitudinalne studije Prospective Biopsychosocial Study of the Effects of Sexually Explicit Material on Young People ‘s Sexual Socialization and Health (PROBIOPS), koja je obuhvatila učenike 59 zagrebačkih i 14 riječkih srednjih škola koji su u prvom mjerenju bili u dobi od 16.1, odnosno 15.9 godina. Zagrebački je uzorak činilo 205 učenika, a riječki 333 učenika. Rezultatima višerazinske autoregresivne analize—u kojoj je kontroliran efekt klasterizacije uzorka, odnosno prinos škole (Zagreb) ili razreda (Rijeka)—nisu potvrđeni nalazi belgijske studije koji su uputili na negativnu povezanost korištenja SEM u prvom mjerenju s akademskim uspjehom šest mjeseci kasnije. Jedini značajni prediktor promjene u akademskom uspjehu u promatranom razdoblju bilo je obrazovanje oca (b = -.10; t = -2.01; p < .05), isključivo u riječkom uzorku. Rezultati upućuju na važnost kros-kulturalne provjere efekata SEM te pozivaju na daljnja istraživanja o razvojnim aspektima uporabe SEM među adolescentima.

 

Pornografija, rizično seksualno ponašanje i socioekonomski status: longitudinalna studija adolescenata

Goran Koletić

Seksualno sazrijevanje adolescenata obilježeno je višestrukom osjetljivošću i podložnošću raznim društveno-kulturnim, vršnjačkim i medijskim utjecajima. Potonji obuhvaćaju i utjecaje seksualiziranih medija i pornografije. Pritom je komunikacijski kontekst odrastanja današnjih adolescenata obilježen tehnološkim napretkom mobilne telefonije i Interneta čime je omogućen jednostavan i brz pristup pornografskim sadržajima. Otvara se pitanje u kojoj mjeri su adolescenti u mogućnosti kritički vrednovati pornografske sadržaje i time razlikovati pornografski prikaz seksualnosti od stvarnosti. Posljedično raste zabrinutost javnosti i struke, a u poseban fokus ulaze potencijalni negativni učinci pornografije na seksualno ponašanje mladih, prvenstveno rizično seksualno ponašanje. Dostupna literatura ujedno ukazuje na povezanost socioekonomskog statusa, obrazovanja roditelja i strukture obitelji sa seksualnim ponašanjem, primarno ranim stupanjem u seksualni odnos i nekorištenjem kontracepcije, čime ulazimo u javnozdravstveni problem neželjenih trudnoća te širenja spolno prenosivih bolesti. Povezanost proizlazi iz uvida da adolescenti iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa i obrazovanja roditelja imaju nižu razinu informiranosti o ljudskoj seksualnosti i reproduktivnom zdravlju. Međutim, gotovo svi dosadašnji uvidi temeljeni su na rezultatima presječnih istraživanja, bez mogućnosti približavanja kauzalnim objašnjenjima veze između upotrebe pornografije i određenih ponašajnih ishoda. Eksperimentalna istraživanja ove teme je gotovo neizvedivo zbog višestrukih etičkih implikacija, a tek nedavno je proveden manji broj longitudinalnih istraživanja.

Cilj ove longitudinalne studije je analiza mogućeg utjecaja konzumacije pornografije na rizično seksualno ponašanje adolescenata. Indikatori rizičnog seksualnog ponašanja su nekorištenje kontracepcije pri posljednjem seksualnom odnosu te imanje dvaju ili više seksualnih partnera/ica. Rezultati ove analize temeljeni su na podacima longitudinalne studije Prospective Biopsychosocial Study of the Effects of Sexually Explicit Material on Young People ‘s Sexual Socialization and Health (PROBIOPS). Podaci su prikupljeni metodom ankete u 59 zagrebačkih i 14 riječkih srednjih škola tijekom 2015. i 2016. godine. U zagrebačkom uzorku korišten je online upitnik, a u riječkom tiskani upitnik. Za potrebe ove analize, korišteni su podaci izmjereni u dvije vremenske točke, s dvanaest mjeseci razmaka između dvije točke u zagrebačkom uzorku te šest mjeseci razmaka u riječkom uzorku. Na uzorku od 711 zagrebačkih i 942 riječkih srednjoškolaca primijenjena je autoregresivna multivarijatna logistička analiza, uz kontrolu obrazovanja roditelja, socioekonomskog statusa, intaktnosti obitelji, tipa srednje škole i dobi prvog susreta s pornografijom. Na oba uzorka, rezultati analize ne ukazuju na vremensku povezanost između učestalosti konzumacije pornografije i rizičnog seksualnog ponašanja, ali je potrebno uzeti u obzir ograničenu statističku snagu analize zbog male učestalosti rizičnog seksualnog ponašanje među sudionicima panela. Preporučaju se daljnja longitudinalna istraživanja kako bi se dodatno rasvijetlili potencijalni negativni učinci pornografije na seksualno zdravlje i ponašanje adolescenata.